NEUROFEEDBACK CENTAR TU SMO KAKO BI POMOGLI
Korak 1. Individualne konzultacije
U prvom koraku klijent se detaljno informira prije nego što je spreman započeti proces treninga. Individualne konzultacije uključuju upoznavanje s metodom, ograničenjima i širim kontekstom terapije. Važno je da klijent razriješi sve nedoumice vezane uz metodu prije nego što započne proces treninga.
Korak 2. Inicijalna procjena
U drugom koraku identificiramo probleme na kojima klijent želi raditi. U svrhu bazične procjene primjenjujemo check liste i razgovor sa klijentom. Na temelju navedenog odlučujemo je li Neurofeedback trening opcija koja bi u specifičnom kontekstu mogla biti korisna za klijenta. Jako je važno razjasniti očekivanja i odrediti željene i moguće ishode treninga. Iz svih dobivenih informacija Neurofeedback terapeut izrađuje individualni plan tretmana klijenta.
Korak 3. Ciklus treninga
Sa klijentom se dogovori vrijeme početka treninga i ritam tjednih susreta. Optimalan ritam susreta tjedno je od 2 do 3 puta tjedno. Ne preporuča se praviti veće razmake (stanke) između treninga kako bi efekt samog treninga bio što učinkovitiji. Trajanje programa i dinamika rada se definiraju individualno. Većini klijenata treba 20 do 40 treninga da bi postigli ciljeve. Pojedinačni trening traje oko 40 minuta za odrasle te oko 30 minuta za djecu.
Korak 4. Završna procjena
Nakon 15-20 tretmana napravi se ponovna procjena rada mozga kod klijenta kako bismo sagledali učinkovitost Neurofeedback treninga te vidjeli da li mozak klijenta prepoznaje i prihvaća nove obrasce rada koje razvije kroz ovu metodu. U koliko vidimo napredovanje kod klijenta u sadašnjem stanju u odnosu na prvu procjenu u smislu bolje balansiranosti moždanih valova nastavljamo sa treningom do kraja bazičnog treninga (30 tretmana). Ukoliko na ovoj procjeni se ne utvrdi nikakvo napredovanje to nam ukazuje kako neuroplastičnost mozga klijenta ne reagira na neurofeedback trening te nema smisla dalje niti nastavljati sa treningom.
Napomena: Za vrijeme treninga se nikako ne preporuča korištenje bilo kakvih računalnih ili drugih video igrica i sl. budući se time umanjuje pozitivan efekt NFB treninga!
Iz znanstvenih istraživanja doznajemo kako jedna trećina pacijenata s epilepsijom ne osjeća dobit od lijekova u tretmanu epilepsije. Za ove pacijente elektroencefalografski (EEG) biofeedback je održiva alternativa. EEG biofeedback, ili Neurofeedback, normalizira ili pojačava EEG aktivnost i pomaže u samoregulaciji mozga.
Budući da su prvi izvještaji Neurofeedback tretmana u ADHD-u čak iz 1976.god. mnoge studije i iza toga su istraživale pozitivne učinke Neurofeedback treninga na različite simptome ADHD kao što su nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost. Ovu tehnika koriste mnogi stručnjaci u praksi diljem svijeta ali pitanje o dokaznoj razini učinkovitosti ove terapije nije bilo do kraja jasno sve dok nije objavljeno znanstveno istraživanje rađeno na 1200 osoba koje su koristile Neurofeedback za ADHD. Zbog uključivanja nekih najnovijih metodoloških istraživanja u ovu meta-analizu, potencijalni čimbenici koji su se ranije događali u istraživanjima kao što su male studije, nedostatak odgovarajućih kontrolnih skupina, ovaj put su eliminirani tako da se klinički učinci Neurofeedbacka u liječenje ADHD-a može sada smatrati klinički značajnim. U skladu s AAPB i ISNR smjernicama za ocjenu kliničke učinkovitosti zaključujemo da se Neurofeedback tretman za ADHD može smatrati “djelotvornim i specifičnim” .
Više informacija na engleskom jeziku možete pročitati klikom na ovaj link
Još malo znanstvenih istraživanja o pozitivnim učincima Neurofeedback treninga:
Neurofeedback je ušao u smjernice za tretman ADD/ADHD-a, anksioznosti, depresije i poremećaja ovisnosti. Jedan od vodećih znanstvenika na području ADHD-a, dr. Joel Lubar (1991), našao je da preko 80-90% osoba s ADHD-om poboljšalo svoje funkcioniranje nakon primjene Neurofeedback protokola. Thompson i Thompson (1998) otkrili su povećanje QI (kvocijenta inteligencije) za 12 bodova kod djece s teškoćama u učenju (ne kod djece s intelektualnim teškoćama), a Soxby i Peniston (1995) otkrivaju da 80% alkoholičara uključenih u NFB tretman, ostaje trijezno i nakon 4 godine. Kod autizma, NFB poboljšava neuroregulaciju i metaboličke funkcije, a najbolji rezultati primijećeni su kod poboljšanja izvršnih funkcija.
Princip učenja kod neurofeedbacka, odnosno kao i kod biofeedbacka, baziran je na osvještavanju o aktivnostima određenih dijelova tijela (u slučaju neurofeedbacka o radu mozga).
Hammond (2006) definira neurofeedback kao vrstu biofeedbacka, odnosno kao trening moždanih valova. Senzori spojeni na površinu glave korisnika mjere moždane valove koji se pretvaraju u taktilni, vizualni i/ili zvučni feedback odnosno povratnu informaciju putem računala i softwarea. Glavna zadaća tih povratnih informacija jest putem procesa učenja povećati smanjiti pojavnost određenih valova u mozgu s ciljem poboljšanja određenih izvedbenih sposobnosti (Collura, 2014).
Osnovne komponente neurofeedbacka su:
- generiranje moždanih valova
- snimanje moždanih valova odgovarajućim instrumentima
- pretvaranje EEG signala u digitalni oblik
- procesiranje karakteristika EEG signala od strane računala
- stvaranje i prezentiranje feedbacka odnosno povratne informacije u taktilnom, vizualnom, auditivnom ili nekom drugom obliku
- posljedično učenje (treniranje) mozga koje dovodi do psihofizioloških promjena
EEG mjerenje moždane aktivnosti dalo nam je mogućnost uvida u činjenice koje pokazuju osjetljivost i promjenjivost moždane aktivnosti pod utjecajem klasičnog i operantnog uvjetovanja (Sherlin i sur, 2011). Kako tvrdi autorica, ova tehnika je u početku nazvana EEG biofeedbackom da bi do promjene naziva došlo nedavno i to u neurofeedback. Razvoj elektronske i računalne tehnologije omogućio je procvat na području istraživanja mozga. Tako je i neurofeedback pronašao svoje mjesto.
Važno je spomenuti da je neurofeedback neinvazivna metoda koja omogućava sagledavanje podataka o moždanoj aktivnosti, stanjima svijesti i to gotovo simultano kako se one događaju (Liechti, 2011).
Dakle, neurofeedback je trening samoregulacije s ciljem postizanja kontrole nad kortikalnom električnom aktivnosti. Samoregulacija kortikalne moždane aktivnosti postiže se preko procesa operatnog učenja koristeći se reprezentacijom EEG parametara uživo, odnosno prikazujući ih simultano kako se događaju.